Stoljećima je zimzeleni šimšir neizostavan dio europskih vrtova: drvo koje dobro podnosi orezivanje posebno je popularno kao visoka ili niska živica ili kao topiary. Konkretno, obični šimšir (Buxus sempervirens) sa svojih oko 60 sorti može se naći u mnogim vrtovima. Grm koji voli toplinu, koji naraste do osam metara u visinu, relativno je jednostavan za njegu i otporan, ali je također vrlo osjetljiv na sve vrste bolesti i štetnika.
Koje bolesti mogu pogoditi šimšir i kako ih spriječiti?
Bolesti šimšira mogu uzrokovati gljivice kao što su Cylindrocladium buxicola (odumiranje izdanaka), Volutella buxi (šimširov rak), Fusarium buxicola (šimširovo venuće) i Puccinia buxi (šimširova hrđa). Za prevenciju je ključno prozračno mjesto, dovoljna opskrba vodom i hranjivim tvarima te pažljivo orezivanje.
Bolesti
Kada je riječ o bolestima, dominiraju problemi uzrokovani raznim gljivicama, od kojih su mnoge tek nekoliko godina u porastu i ugrožavaju vrijedne zalihe. Borba protiv toga često je teška.
Odumiranje izdanaka šimšira (Cylindrocladium buxicola)
Vjerojatno najstrašnija bolest šimšira je odumiranje izdanaka šimšira uzrokovano gljivicom Cylindrocladium buxicola, koje se u početku manifestira kao brzo rastuće tamnosmeđe mrlje na lišću. Istodobno se na donjoj strani listova stvaraju bijele naslage spora koje su jasan identifikacijski znak uz crne pruge na izdancima. Kasnije lišće opada, mladice i cijeli dijelovi biljke odumiru. Spriječite bolest poduzimanjem sljedećih mjera:
- Odaberite prozračnu, svijetlu lokaciju ako je moguće.
- Osigurajte odgovarajuću i uravnoteženu opskrbu vodom i hranjivim tvarima.
- Šimšir uvijek zalijevajte odozdo, nikad ne smočite lišće.
- Nemojte orezivati šimšir po toplom, vlažnom vremenu, to potiče pojavu gljivica.
Sorte 'Suffruticosa' i 'Blauer Heinz' posebno su osjetljive na ovu bolest; umjesto njih možete posaditi manje osjetljive verzije sitnolisnog šimšira (Buxus microphylla), poput popularne sorte 'Faulkner'.
Rakovica (Volutella buxi)
Nepravilnim orezivanjem ili korištenjem kontaminiranog vrtnog alata i alata za rezanje širi se gljivični patogen Volutella buxi, koji uzrokuje takozvani rak šimšira. Priznajete infekciju
- u početku ležeći i uvrnuti listovi
- Ovi u početku postanu smeđi, a zatim otpadnu.
- Kasnije se cijele grane osuše.
- Također se razvijaju narančaste pustule.
- Naslage spora mogu se vidjeti na donjoj strani lišća i mladica.
U slučaju bolesti, zaraženu biljku trebate zarezati duboko u zdravo drvo, a zarazne reznice baciti s kućnim otpadom.
šimširovo venuće (Fusarium buxicola)
Za razliku od drugih gljivičnih bolesti, šimširovo venuće uzrokovano gljivicom Fusarium buxicola obično je ograničeno na pojedine dijelove biljke. Oni u početku pokazuju žutu promjenu boje, a zatim odumiru. Tipično, tamna, mekana područja također se mogu vidjeti na kori. U pravilu je potpuno dovoljno izrezati zahvaćena područja.
Rđa šimšira (Puccinia buxi)
Rijetka hrđa šimšira uglavnom pogađa starije sastojine običnog šimšira (Buxus sempervirens). Infekcija u početku dugo ostaje neprimjetna jer je gljivica koja ju uzrokuje, Puccinia buxi, u početku ograničena na unutrašnjost biljke. Tkivo lista u početku pokazuje samo zadebljanje, ali hrđavocrvene, uočljive naslage spora pojavljuju se tek mjesecima kasnije. Javljaju se prvenstveno u jesen. Zaraženi dijelovi biljke vrlo su zarazni i treba ih odmah ukloniti i zbrinuti.
Štetočine
Uši, grinje i buhe koje sisaju lisni sok često se nalaze na šimširu. Kako biste spriječili zarazu, trebali biste osigurati optimalno mjesto i uvjete za rast. Štetočine prvenstveno koloniziraju oslabljene primjerke. Mnoge od ovdje navedenih životinja prezimljuju izravno na biljci, obično u obliku jaja ili ličinke. Učinkovita kontrola stoga uključuje rezanje zaraženih stabala šimšira prije nego što se ličinke izlegu u proljeće. To bi trebalo biti učinjeno najkasnije do sredine svibnja.
Moljac šimšir (Glyphodes perspectalis)
Šimširov svrdlaš, uveden iz istočne Azije, aktivan je tek nekoliko godina, ali predstavlja ogromnu prijetnju šimširu. Ličinke malog leptira, koje žive samo nekoliko dana, posebno su štetne za biljke i u kratkom vremenu pojedu gole biljke. Budući da zelene gusjenice žive unutar grma, zaraza se često primijeti tek vrlo kasno. Suzbijanje je teško jer se svake godine izlegu brojne generacije, a biljke su opetovano napadnute i nakon uspješnog tretiranja. Sljedeće mjere su se pokazale posebno učinkovitima:
- Uklonite gusjenice pomoću visokotlačnog čistača, puhalice za lišće ili usisavača
- Primjena bakterije Bacillus thuringiensis koja ubija gusjenice
- Međutim, ovdje je potreban dobar tajming jer ovo ne funkcionira svaki put.
Zaprašivanje cijele biljke vapnom od algi također pokazuje dobre kratkoročne rezultate.
Šimširova buha (Psylla buxi)
Ako se mladi listovi na vrhovima izdanaka smotaju u oblik čaše - takozvani "list žličice" - to je tipično obilježje zaraze šimširovim lišćem. Odrasle jedinke ljeti polažu jaja u lišće šimšira, gdje prezimljuju i iz njih se sljedećeg proljeća izlegu ličinke. Ako dođe do zaraze, zahvaćene dijelove biljke treba odrezati u kasno ljeto ili jesen.
šimširova grinja (Eurytetranychus buxi)
Grinja šimšira, koja se također pojavila tek nekoliko godina, pojavljuje se samo za suhih i vrućih ljeta. Lako se bori protiv grabežljivih grinja i pripravcima na bazi nima ili repičinog ulja. S druge strane, jasno vidljive, žućkaste žučice na lišću znak su zaraze žučnim grinjama (Monarthropalpus buxi) koje u proljeće treba snažno orezati.
Savjet
Kako biste se uštedjeli mukama s bolestima i štetočinama, umjesto šimšira možete izabrati slične biljke poput žutike ili ligustruma.
