Šimšir se može naći u gotovo svakom vrtu, često kao niska ili visoka živica ili topiary. Zimzeleno drvo koje se lako reže može se izrezati u razne maštovite oblike i likove, što je moda koja je započela u razdoblju baroka.
Što je šimšir i gdje raste?
Šimšir je zimzeleni grm iz porodice šimšira (Buxaceae), koji se nalazi u mnogim vrtovima kao biljka za živicu ili topiary. Popularne sorte su “Faulkner”, “Herrenhausen” i “Blauer Heinz”. Biljka je otrovna i rasprostranjena u Europi, Aziji, Africi te Sjevernoj i Južnoj Americi.
Šimšir u informativnom pregledu
- Botanički naziv: Buxus
- Popularna imena: Buchs, Bux
- Porodica biljaka: Porodica šimšira (Buxaceae)
- Pojava: Europa, Azija, Afrika, Sjeverna i Južna Amerika
- Vrste: oko 30
- Lokacija: djelomična sjena, sunce
- Visina: ovisno o vrsti i sorti između 50 centimetara i 6 metara
- Navika rasta: mali grm ili drvo
- Starost: 500 godina i više
- Oblik korijena: plitko korijenje, gusta mreža korijena
- Zimzeleno / ljetno zeleno: zimzeleno
- Listovi: jajoliki, dugi između jednog i 2,5 centimetra
- Cvjetovi: neupadljivi, samo kod starijih primjeraka
- Vrijeme cvatnje: ožujak do svibnja
- Voće: crno voće u kapsulama
- Otrovnost: svi dijelovi biljke su otrovni
- Otpornost na zimu: visoka (s izuzetkom alohtonih vrsta)
- Upotreba: živica, obrub kreveta, topiary, soliter, bonsai
Karakterizacija, vrste i sorte
Osim Australije, Novog Zelanda te Sjevernog i Južnog pola, vrste šimšira nalaze se gotovo posvuda u svijetu. Većina od oko 30 vrsta dolazi iz tropskih i suptropskih područja. Nasuprot tome, samo su dvije vrste autohtone u Europi: obični šimšir (Buxus sempervirens) dolazi iz mediteranske regije i već se uzgajao kao vrtna biljka u starom Rimskom Carstvu prije oko 2000 godina. Balearski šimšir (Buxus balearica) također je pronašao (i još uvijek nalazi) svoj put u mnoge vrtove na Mediteranu kao kultivirana biljka. U srednjoj Europi, međutim, ova vrsta nema nikakvu ulogu, za razliku od Buxus microphylla, sitnolisnog ili japanskog šimšira, koji dolazi s Dalekog istoka. Ovo je dio tradicionalnih japanskih vrtova stoljećima, ali je već neko vrijeme popularno i kod nas kao vrtno drvo.
Popularne sorte za kućni vrt
U ovoj su zemlji samo Buxus sempervirens i Buxus microphylla relevantni kao vrtne biljke. Najpopularnije sorte uključuju:
- 'Faulkner': B. microphylla, sjajno, tamnozeleno lišće, više široko nego visoko, nije jako osjetljivo na gljivične bolesti
- 'Herrenhausen': B. microphylla, prilično niska s relativno velikim listovima, boja lišća svijetlozelena do žućkasta, nije jako osjetljiva na gljivične bolesti
- 'Angustifolia': B. sempervirens, tamnozeleno lišće, visina do 90 centimetara
- 'Argenteo variegata': B. sempervirens, zlatno žuti rubovi lista
- 'Blue Heinz': B. sempervirens, plavo-zeleno lišće, nizak rast
- 'Globosa': B. sempervirens, prirodno sferni rast
- 'Graham Blandy': B. sempervirens, stupast rast, do tri metra visok, ostaje uzak
- 'Handsworthiens': B. sempervirens, brzorastuća, visoka do pet metara
- 'Marginata': B. sempervirens, svijetlozeleno lišće sa žutim rubom
- 'Rotundifolia': B. sempervirens, visoka do 100 centimetara
- 'Suffruticosa': B. sempervirens, svijetlozeleno lišće, ostaje nizak do 50 centimetara visok
Savjet
Konkretno, niske sorte 'Blauer Heinz' i 'Suffruticosa', koje su popularne za granice, osjetljive su na infekciju gljivicom Cylindrocladium buxicola.
